utorak, 26.09.2006.

Goodbye my dear...


Prvi post napisan: 27.11.2004.
Ukupno postova: 325
Vaš blog postoji:21 mjesec i 29 dana


Odlazim.Da,odlazim.Ali ne samo iz Zadra.Ne samo iz škole.Odlazim i s bloga.Došlo je i to vrijeme...skoro vec dvije godine...nadala sam se da ću biti jedna od onih što najduže imaju blog,ali,čini se da ipak neću,eheh...
Slušam Frank Sinatru(zahvaljujući Petriću) i tužna sam.Jbno sam tužna...ne znam...uz to što se sutra moram oprostit od frendica ovo je zasigurno jedna od najtežih stvari koju sam morala napraviti do sada.A tako sam puno toga obavila...ovih dana sama preša,trčanje da sve stignem napravit...eh da...that's life,kaže Frank...
grad.oprostila sam se s gradom kad sam odlazila iz varoši.obožavam Zadar.što se više bližilo vrime odlaska,to sam više vremena provodila u njemu,upijala sve detalje,upijala sve pojedinosti...ljude,kafiće,glazbu,slušala svoje korake...Zagreb će mi ući u naviku.ne pod kožu,ne u krv kao Zadar,ali u naviku.vjerujem da ću se pronaći idućih pet godina gore baš u svemu.no,samo idućih pet godina.Zadar vuče prejako,bar tako mislim...
svašta ste čitali od mene u ove dvije godine...žao mi je zatvorit blog,ali osjećam da je došlo vrijeme.naći ćete me,to sam sigurna,ali u drugom obliku.
glazba sada postaje moj život,napokon!ostvarila sam dio svog sna,ono čemu sam težila dugo i sad samo treba počet sanjati...čini se jednostavno,a s vremena na vrime,teško...ne znam...
puno se toga izdogađalo i shvaćam da sam se promijenila dosta.daleko sam od one Amalije iz prvog posta,koja je ludila jer ju konobar u kaficu nie tia poslužit(hehe,sad me svi dobro znaju,pa se to ne događa! ;) sjećam se točno kad mi je zizzy pokazala blog,kad sam tek počela pisati...bila sam oduševljena...onda me blog povezao s prijateljicom iz razreda.samo smo o tome pričale!totalno zaluđene dizajnom...to je bilo vrime kad blog nije imao nego neke sitne opcije...di su onda bile kategorije,spremljeni postovi i slične stvari...kad su došle statistike na red bila sam oduševljena! smijeh
sjećam se kako sam onda bila...malena...ne znam,ali osjećam koliko sam odrasla u međuvremenu..-negdje između redaka svojih postova pisanih kasno u noć...
toliko događaja...vjerojatno se svih ne bi ni sićala da nie bloga...prijateljstva u razredu...moje prijateljice,blažene bile,toliko su mi pomogle što su bile tu za mene,tako su me ispunile svojim pojavama i toliko utjecale na mene...vjerojatno više nego itko u mom životu!sutra se moramo oprostit...ne reći zbogom,nego samo doviđenja,ali...i to će biti teško..jbno teško..strah me...
iznevjerile su me neke,ostavile samu u mraku,ali otvorila su se nova vrata na drugim stranama...one su upotpunile moj život!zato ne želim da me zaborave,ne želim da nas ovo razdvoji...
roditelji...ilitiga starci...oni kao da ne shvaćaju da odlazim.jednostavno,ponašaju se kao i uvijek.no,nakon svega što sam doživila s njima,sretna sam da sam toliko toga naučila i iskusila i da sad napokon odlazim,osamostaljujem se.to je ono što mi život nosi,što sam izabrala...
mislim da bi trebala biti sretna,jer mi se ostvario san,jer nisam izgubljena kao dosta mojih vršnjaka,ne lutam...nešto od toga dugujem i starcima,ali samo nešto...

ispred mene je čisti list.tek ga treba ispisati.da vam budem iskrena,jedva čekam ispisat nove stranice...ne mogu dočekat!moj trud se isplatio,uspjela sam i sad krećem...znam,bit će teško.niti jedan početak nie lagan,al spremna sam...spremna sam boriti se do kraja,do svih granica.u meni ima puno snage.skupljala se dugo i čeka izać na površinu.toliko toga treba vidjet,proživit,iskusit...ne želim ništa propustit...
završit ću elementalom,najdražim mi bendom:

gledaj me srce, tok trepneš okom ja sam osvojila svijet…

Čudan osjećaj u trbuhu, al nemoj mi ga kvarit
I danas mi je uspjelo – zaljubit se u male stvari
Neki put krivo je jutro, ili stranac što te pozdravi
neki put je kriv hiphop beat ili rif na gitari
Sunce, hvala ti, što si izašlo za mene
Sunce, obećajem, misli su mi pozitivne

- 23:03 - Tvoje riječi ( 17 komentara) - Tvoj papir - #

<< Arhiva >>